Vlaški Statut - Statuta Valachorum (1630)

[Vlah sa Cetinja]

Vlaški Statut - Statuta Valachorum (original)


NOS FERDINANDUS SECUNDUS DIVINA FAVENTE CLEMENTIA, ELECTUS ROMANORUM IMPERATOR SEMPER AUGUSTUS, AC GERMANIAE, HUNGARIAE, BOHEMIAE, DALMATIAE, CROATIAE, SCLAVONIAE, ETC. REX, ARCHIDUX AUSTRIAE, DUX BURGUNDIAE, BRABANTIAE, STYRIAE, CARINTHIAE, CARNIOLAE, MARCHIO  MORAVIAE, DUX LUCEMBURGAE, SUPERIORISQUE ET INFERIORIS SILESIAE, WIERTHEMBERGAE ET THEKAE, PRINCEPS SVEVIAE, COMES HABSPURGI, TYROLIS, FERRETI, KIBURGI, ET GORITIAE, LANDTGRAVIUS Alsatiae, Marchio Sacri Romani Imperii supra Anasum Burgoviae, ac utriusque Lusatiae, Dominus Marchiae Sclavonicae, Portus Naonis et SALINARUM.

Memoriae commendamus tenore praesentium, significantes, quibus expedit universis. Postquam ineffabili DEI Optimi Maximi munere, ad Maiestatis nostrae culmen sublimati, Reipublicae gubernacula gerimus, nil unquam antiquius, chariusve habemus, quam ut providentiae nostrae studia, in ea praecipue conferamus, quae ad Christianitatis augmentum, stabilimentumque cedere, ac cunctis ditionibus et populis, qui Clementiae et Sceptrorum Nostrorum parent Imperio, quoquomodo utilia esse possint. Unde cum tota Valachorum Communitas, quae ex Antecessorum Nostrorum Divae memoriae Rudolphi Secundi, et Matthiae Romanorum Imperatorum, et Hungariae Regum, concessionibus, et gratiis, iam a triginta ab hinc annis, in partibus Regni nostri Sclavoniae, inter Szavum et Dravum, domicilium habuerunt, nuper a Nobis etiam singulari Nostrae, Successorumque Nostrorum Legitimorum Hungariae Regum, protectionis et directionis Diplomate donati fuissent, Nos iam ulteriori benignitatis Nostrae cura, cum ipsorum Valachorum, tum totius Christianae Patriae commodo, et tranquillo, ac securo statui et conservationi, in aliis quoque, quae a benigna Directione nostra dependent, utiliter prospectum esse cupientes, eidem Valachorum Communitati, inter praedictos Szavum et Dravum commoranti, sequentes Legum et Statutorum Articulos, quorum norma imposterum vitam ducant, et gubernentur, secundum praesentem rerum statum et conditionem, clementer concedendos et sanciendos, praescribendosque duximus, ut nimirum Regna, ditionesque nostrae contra infensissimos Christiani nominis Turcas, ac alios hostes, non minus egregia, et fideli huius Populi militari opera, ac fortitudine, quam certarum etiam tramite, atque vi Legum, quarum observatione, inter eosdem Valachos, tam in toga, quam in sago iuxta Iustitiae et disciplinae incermenta, vel maxime Omnipotentis Gratia et Benedictio fructifere conciliari, ac bene Christianoque more recte vivendi ratio, salutariter conservari possit, tanto magis ac firmius munirentur, obvallarenturque.


Quorum quidem ARTICULORUM,  tenor talis est.


DE MAGISTRATIBUS.

ARTICULUS. I.

Cuilibet pago Valachorum, inter dictos fluvios Szavum et Dravum habitantium, suus sit Iudex sive Knesius, vir scilicet ad id genus officii obeundum sufficiens, et idoneus, qui statuto ad id tempore, Mense nimirum Aprili ante festum Sancti Georgii, a sui pagi communitate, pro uno anno eligatur, et electus Generali, ad ipsius notitiam significetur.

ARTICULUS. II.

Quemadmodum universa Valachorum Communitas, in trium Capitaneorum supremorum,  nimirum Crisiensis, Capronczensis, et Ivanichensis, districtibus commoratur, ita quoque in quolibet Capitaneatu, separatim eligatur et constituatur Supremus Iudex, vir peritus, legumque patriarum gnarus, qui una cum octo Assessoribus, iudiciis in suo districtu, praesideat, ac universas causas et controversias secundum praesentia Statuta, cognoscat, et decidat. Electio autem Iudicis, et octo Assessorum, in vel circa festum Sancti Georgii, eo fiat modo, Ut nimirum omnes Knesii sui districtus, una cum duobus vel tribus Senioribus vel Iuratis, ex uno quoque pago, in certo eiusdem Capitaneatus loco conveniant, ibique Iudicem et octo Assessores, pro districtu sui Capitaneatus rite eligant. Qui Iudices et Assessores, ita in quolibet Capitaneatu electi, Generali proponentur, et ab eo, nomine Nostro, nullis legitimis obstantibus causis, confirmabuntur, aut si quae legitimae causae obstare viderentur, illae statim nobis significabuntur. Singulis autem annis, iidem Supremi Iudices, tempore et modo, quibus dictum est, per Knesios et Seniores pagorum, in quolibet Capitaneatu libere ab officio removebuntur, vel si ita visum fuerit, idque patriae commodum et utilitas suaserit, in eodem officio reliquentur, et a Generali memorata ratione denuo confirmabuntur.

ARTICULUS. III.

In delictis publicae tranquillitati et utilitati contrariis, atque aliis etiam criminalibus poenam sanguinis inferentibus Knesii deliquentes, absque mora comprehendere, et Capitaneo supremo sui districtus ad manus Profosii tradere teneantur, interim autem Supremus Iudex, cum suis Assessoribus, statim causas cognoscat, ut iidem delinquentes, cum talis delicti, et criminis rei iudicati fuerint, ad Regimen Bellicum transmittantur, ibique servato iuris ordine, non in pecunia, vel bonis, sed solum in corpore, vel opere publico, vel aliis suppliciis, puniantur.

ARTICULUS. IV.

In levioribus autem Knesii reos carceri includant, donec vel ab ipsis idonee caveatur, vel tempus iuris dicendi appropinquet, et tunc iudicio sistantur, ac contra eos, servatis de iure servandis, procedatur.

ARTICULUS. V.

Knesiorum muniis, non solum illud incumbet, ut in suis districtibus, cunctarum numerum domorum, et familiarum, nec non omnium capitum virilis sex, decimum septimum aetatis annum excedentium exacte sciant, eumque  utrumque numerum in Cathalogo descriptum habeant, sed et ut unus quisque patrum familias eosdem masculos, annum decimum septimum excedentes, in suis domibus alant, sollicitae curae habebunt.

ARTICULUS. VI.

Si quis  ex Turcia, vel aliunde transmigrans, sub hoc vel illo Capitaneatu, sedem figere voluerit, id cum praescitu supremi Capitanei fieri necesse est, sin autem Valachus, qui iam semel in aliquo loco sedem fixit, vel alias ibi legitime commoratus est, domicilium in eodem Capitaneatu mutare velit, id ut cum solo supremi Iudicis, Assessorum et Knesii praescitu fiat, sufficit.

ARTICULUS. VII.

Knesii summa vigilantia et studio omnia delicta et maleficia praecavere conabuntur, quod si vero quispiam ex iis, de praevaricatione et collusione cum reis, in quocunque delicto iudicialiter convictus fuerit, extunc supremus Iudex et Assessores talem Knesium, tanquam infamem, officio movebunt, iuxtaque ob ipsum factum, pro eius qualitate, mulcta merita afficient, vel si enormitas delicti poenam sanguinis mereri iudicabitur, ad Regimen Bellicum transmittent, alio interim idoneo viro, in locum legitime subordinato.

ARTICULUS. VIII.

Tenebuntur insuper Knesii advigilare, ut fures quam primum capiantur, et Profosio suo assignentur, res autem furto ablatae, apud Iudicem supremum deponantur, ut ibi servatis de iure servandis, suis dominis restituantur.

ARTICULUS. IX.

Omnia Conventicula et Congregationes, extra eas, quae pro eligendis Knesiis, Iudicibus et Assessoribus, modo quo supra dictum est, legitime celebrabuntur, in universum sub poena vitae interdicta sunto. Si quas autem necessitas exegerit, ex permissu Generalis instituantur.

ARTICULUS. X.

Iuramentum autem Iudicum, Assessorum et Knesiorum per DEUM vivum, et per gloriosam DEI genetricem Virginem Mariam, per omnes Sanctos et Electos DEI, in Articulos praemissos concipiatur, addito insuper, ut promittant se DEO, Christianae Reipublicae, Nobis, et Successoribus Nostris, legitimis HUNGARIAE Regibus, Generali et Supremis Capitaneis, fidem et obedientiam exhibituros, omnia Reipublicae perniciosa, et bonis moribus contraria, revelaturos, et quod omnibus et singulis coram se causantibus, absque cuiusvis personae, divitis scilicet et pauperis, acceptione, omnibusque prece, praemio, favore, amore, et odio postpositis, et remotis, pro ut scilicet secundum DEUM et eius Iustitiam cognoverint, iustum et verum iudicium et iustitiam atque executionem, in omnibus rebus facient, pro suo posse. Sic ipsos DEUS adiuvet et omnes Sancti.



DE IUDICIIS.

ARTICULUS. I.

Omne Iudicium, una cum Supremo Iudice, ex octo Assessoribus Valachis, ut supra memoratum est, iuratis consistere debet, quibus insuper Notarius et ipse iuratus adiungatur. Unius autem, vel duorum assessorum absentia iudicium non impediat, etsi Iudex supremus ipse iudiciis interesse nequeat, ipsius loco proximus in ordine Assessor praesideat.

ARTICULUS. II.

Iudicis officium una cum Assessoribus, dies iudiciales praefigere, ita tamen, ut termini citationum et evocationum ultra quindecim dies non excedant.

Semper autem tertia citatio peremptoria sit.

ARTICULUS. III.

Reus in causam attractus ad Actoris instantiam in ius vocetur, tumque respondere non teneatur, nisi rite et legitime citetur.

ARTICULUS. IV.

Reus si tribus vicibus per literas iudiciales, sive birsagiales citatus, non comparuerit, contra eum in contumaciam procedatur, et Actori finale iudicium, et iustitia administretur, ipseque contumax in expensas condemnetur.

ARTICULUS. V.

In citationibus pro primo sigillo, quinquaginta denarii Ungaricales, pro secundo duplum, et pro tertio triplum solvatur. Ita ut Causa finita et decisa haec byrsagia, in duabus partibus pro Iudice et Assessoribus, et in tertia pro parte Victrice exigantur.

ARTICULUS. VI.

Nullae exceptiones dilatoriae, praeter impedimenta legitima admittantur, ac de coetero etiam, processus in omnibus summarius, sit, et sine strepitu, et figura iudicii ordinarii, observetur, adeoque factum et merita rei duntaxat simpliciter, et de plano considerentur, et secundum allegata et probata iudicetur, finaliter autem decisiones, et sententiae in casibus, qui in istis Statutis specificati non sunt, secundum REGNI Iura ferantur.

ARTICULUS. VII.

In Testimoniis deponendis, non more Sclavonico, in alterius animam iurabitur, sed quilibet seorsim de visu et scitu examinatus iuramento testabitur. Quis autem melius probarit, Iudicis et Assessorum erit determinare.

ARTICULUS. VIII.

Nullus ad Iuramentum praestandum, nisi ieiunus admittitur.

ARTICULUS. IX.

A Sententia Iudicis intra decendium ad Generalem appellare fas esto. Quod si non fiat, elapsis fatalibus, sententia transeat in rem iudicatam. Appellans autem appellationem suam, intra unum introducere, ac intra duos alios menses, prosequi obligatus sit. Alterutro enim non ita observato, appellatio pro deserta habeatur, et sententia executionem  sortiatur, et qui male appellaverit, in expensas damnabitur.

ARTICULUS. X.

Sententiae, ubi nullae appellationes interpositae fuerint, elapso decimo die per Knesios, vel unum ex Assessoribus executioni demandentur. Qui autem parere recusaverint, secundum qualitatem delicti puniantur, vel etiam si enormitas resistentiae id ita meruerit, ad Regimen Bellicum remittantur. Procedente nihilominus executione.



DE RERUM DOMINIO.

ARTICULUS. I.

Cuilibet Pago vel Oppido, sui certi limites determinentur.

ARTICULUS. II.

Si quis de frumento adhuc in agris existente, vel de aliis rebus mobilibus cum alio convenerit, emptorque hoc duobus vel tribus testibus probare poterit, contractus validus esto.

ARTICULUS. III.

Qui autem domos, uti etiam agros, et alios fundos vendere, vel oppignorare, aut quocunque alio titulo, et quacunque de causa, alii dare voluerit, id ut coram Knesio et duobus vel tribus testibus faciat, necesse est, alias contractus nullam vim habeto.

ARTICULUS. IV.

Cuique si fundum suum aliter adire non potest per agrum vicini sui consueto tempore, eundi vehundique ius esto. Sed quantum fieri poterit, vicini agro ab ipso parcatur.

ARTICULUS. V.

Si quis rem suam alteri, ad certum tempus oppignoraverit, illeque tempore elapso debitum non solverit, tunc ad instantiam creditoris, de redimendo pignore per Knesium admoneatur, et nisi id intra tres menses fecerit, pignus per eundem Knesium, et duos vel tres Seniores pagi aestimetur, et de eo creditoribus debitum, cum eo quod interest, exolvatur, residuum vero domino pignoris restituatur.

ARTICULUS. VI.

Rebus alienis contra pactum et voluntatem sui proprietarii cum damno eiusdem utens, eidem proprietario pro arbitrio Iudicis, secundum iustam damni aestimationem satisfacere teneatur.

ARTICULUS. VII.

Testamentariae dispositiones coram Knesio, et quatuor vel quinque testibus fidedignis, aut coram Sacerdote, et duobus vel tribus itidem fidedignis testibus celebrentur, adhibito tamen semper Notario, vel loco ipsius duobus aliis testibus legitimis.

ARTICULUS. VIII.

Patrefamilias absque liberis defuncto, maior natu frater, vel proximus agnatus, una cum vidua relicta, familiam gubernet. Quod si vero defunctus, iuxta viduam, liberos quoque reliquerit, ipsa vidua, una cum tutoribus vel curatoribus familiae praesit, et iunior liberorum cum reliquis nullo sexus discrimine habito, ex aequo ad haereditatem admittatur.

ARTICULUS. IX.

Boves, equos, vaccas, oves, capras, porcos, vinum ac frumentum omnis generis cuilibet Valachorum, sicut aliis regnicolis intra et extra Capitaneatus sui districtus secundum legitimam Regni consuetudinem, ac Regia decreta observatis observandis, praestitisque praestandis, pro libitu vendere et emere, inducere, et educere liberum et permissum sit.



DE DELICTIS PRIVATIS ET PUBLICIS.

ARTICULUS. I.

Omne furtum cuius precium triginta, vel effractione simul commissa viginti florenos Hungaricales non excedit, a Iudicibus Supremis, vinculis vel opere publico puniatur. Maiora autem furta commitentes, ad Regimen Bellicum mittantur, ibi non pecuniariis poenis, sed suppliciis corpori infligendis coercendi.

ARTICULUS. II.

Ita etiam si quis secunda vel tertia vice in furto deprehensus sit, atque eiusmodi furta duabus vel tribus vicibus commissa, quadraginta florenos excedant, et ipse ad Regimen Bellicum in corpore poenas soluturus transmittatur.

ARTICULUS. III.

Si quis violenta manu alteri quippiam surripuerit, vel abstulerit, ille raptum cum damno illato restituat, nec non quatuor, vel pro arbitrio iudicii plurium, sed ad summum decem florenorum Ungaricalium poenam luat, si vero insuper aliquem etiam absque lethali laesione percusserit, vel vulneraverit, ei pecuniaria mulcta maior, sed ad plurimum sedecim floreni solvendi sint. Attamen si reus utroque casu pauperioris sit conditionis, vel ob enormitatem delicti, alias id ita videatur, is carcere aut opere publico, aut alia eiusmodi animadversione castigetur.

ARTICULUS. IV.

Si cuiuspiam iumenta vel animalia alteri damnum fecerint, illud damnum per vicinos aestimetur, et ab animalis domino sarciatur. Ac interim damnum passo liberum sit ipsum animal, quod damnum fecit, donec sibi satisfiat, retinere.

ARTICULUS. V.

Si quis vero alterius animalia post aestimationem et damni compensationem adhuc detinuerit, ad id quod interest, tenebitur.

ARTICULUS. VI.

Si quis alterius iumenta noxam committentia, ex malitia verberaverit, vel occiderit, is animalium domino, compensato prius, quantum ipse noxae passus est, damnum refundat, et nihilominus ob malitiam, pro qualitate facti, puniatur.

ARTICULUS. VII.

In rixis et tumultibus, qui cum sanguinis profusione fient, reus quinque vel etiam pro arbitrio iudicii plures, sed ad summum octo florenos hungar, ac laeso expensas et damna, nec non Chyrurgo debitam mercedem solvat. In aliis vero, quae absque sanguinis effusione, vibratis gladiis sola percussione ad vibicum signa, vel alio insolentiori modo committentur, florenos Ungaricales, medium aut integrum, aut ad summum etiam quatuor pendat. Ansam quoque talium rixarum et tumultuum praebentes, singuli medium, vel ad summum tres florenos Ungaricales solvant. Ita tamen, Ut in arbitrio sit iudicii reos iam dictarum mulctarum vice, sicut in tertio articulo, pro qualitate personae, vel facti, aliis in corpore suppliciis afficere.

ARTICULUS. VIII.

Post tales autem rixas et tumultus, etsi laesa pars, ob suam offensionem, nullam ad Iudicem deferret querelam, nihilominus tamen, contra reos, si iudicio ob enormitatem facti ita videbitur, ex officio erit inquirendum, et pro qualitate facti procedendum.

ARTICULUS. IX.

Fornicarii manifesti, uti et ipsae fornicariae, vinculis in pane et aqua, per aliquot dies, vel opere publico, puniantur; Adulteri vero et raptores Regimini Bellico iudicandi, ac etiam in corpore castigandi, subiiciantur.

ARTICULUS. X.

Inobedientes filii, vel etiam gravius in parentes peccantes, a Iudicibus pro gravitate facti, carcere vel similibus suppliciis coerceantur, vel etiam si delictum Iudicibus ita enorme videatur, ad Regimen Bellicum transmittantur. Sin autem levior sit filiorum culpa, contra illos absque parentum accusatione, iudicialiter non procedatur.

ARTICULUS. XI.

Pecuniariae mulcta, pro Iudicum et coeterorum Officialium, salariis, aliisque iudicii expensis applicentur.

ARTICULUS. XII.

Profosio ab incarceratis, et arestatis personis, imposterum, non ultra viginti quinque denarios exigere permissum sit.



DE RE MILITARI.

ARTICULUS. I.

Qui ex Valachis stipendia merent, iure militari, ut reliqui nostri stipendiarii, in omnibus subsint, et sua munia fideliter obeant. Quod et de reliquis, intelligendum, qui licet stipendia non habeant, nihilominus militaria munia obeunt, et eorum respectu immunitate donati sunt.

ARTICULUS. II.

Vayvodae sint viri militares, illibatorum morum, et vitae integritate praediti, ac quovis suspicionis vitio carentes; si tamen casu quocunque in alicuius criminis genere suspecti haberentur, vel etiam de malefactis accusati forent, causae tales coram Capitaneo, vel Vicecapitaneo, ac suis officialibus militaribus, inter quos semper aliquot, et ad minimum tres, vel quatuor Vayvodae sint, examinentur, et prout visum fuerit, rei vel poena merita per eosdem afficiantur, vel ulterius ad Regimen Bellicum dirigantur.

ARTICULUS. III.

Eadem ratione si Vaivodae quempiam ex suis Haramiis alicuius delicti reum vel accusatum habuerint, id ipsum etiam Capitaneus vel Vicecapitaneus cum Officialibus militaribus, et tribus Vayvodis iudicialiter examinent, et si delictum levius fuerit, in reos pro qualitate animadvertent, in gravioribus autem eosdem ad Regimen transmittant.

ARTICULUS. IV.

Ita etiam coeterae omnes lites et controversiae fundos ac alia bona immobilia non concernentes, quae inter vel contra Vayvodas et Haramiales, aliosque omnes Salariatos milites motae fuerint, praescripta ratione cognoscantur et dirimantur, quae autem circa fundos, aliasque res immobiles orientur, eae solis Iudicibus et Assessoribus subsint decidendae.

ARTICULUS. V.

In Vaivodarum, uti etiam Vexilliferorum, aliorumque Officialium, demortuorum, vel etiam iudicialiter ab officiis depositorum loca, alii benemeriti per Communitatem Generali commendabuntur.

ARTICULUS. VI.

Salaria et stipendia a Vayvodis Haramialibus militibus solventur, et distribuentur iuxta modum et consuetudinem antiquam.

ARTICULUS. VII.

Cum vero tota Valachorum Communitas, rebus potissimum bellicis ac militaribus, vacet, ob idque singularibus privilegiis gaudeat, ideo omnes et singuli ipsorum, sive stipendiarii sint, sive non, ad secandum desertum et sylvas, inter Szavum et Dravum, singulis annis, relictis tantum in munitionibus vigilibus sufficientibus, sint obligati, ut nimirum eo labore Turcis et inimicis, omnis ad illa loca aditus, et in Christianos impetus intercludatur.

ARTICULUS. VIII.

Similiter Castella in sui defensionem extructa, et adhuc extruenda, suis laboribus coadiuvabunt.

ARTICULUS. IX.

Insidias et machinationes suspectas, fideliter ad nos vel Generalem nostrum deferrent.

ARTICULUS. X.

Fines patriae, in omnibus tribus Capitaneatibus, ne ullus Christiani nominis hosti pateat aditus, praeter salariatos milites, etiam coeteri cuncti Valachi stipendio carentes, suis sufficientibus excubiis et vigiliis semper tueri ac custodire obligati sint.

ARTICULUS XI.

Quocunque autem tempore, quod DEUS clementer avertat, quidam impetus aut suspitio maioris momenti oriretur, ex omnibus omnino Capitaneatibus, quotquot inveniuntur Valachi, imo ipsa Iuventus, decimum octavum annum excedens, ad Turcas et hostes, coniunctis viribus, omni ex parte, cum vitae et sanguinis effusione  propulsandos, subito erunt parati, adeoque militaribus signis, ad hoc per Generalem deputatis, excitati, inter duas vel ad summum tres horas, cum omni bellico apparatu, semper ad minimum sex vel septem millia militum Valachorum, in unum locum congregabuntur, donec, et qui longuis distant, percepto signo ac currere seque cum illis coniungere, vel alio, ubi necessitas id requisiverit, secundum Generalis dispositionem convolare possint.

ARTICULUS. XII.

Si contra hostem extra Provinciam ducentur, absque stipendio in partibus Turcae subiectis, per quatuordecim dies, in aliis vero Provinciis, per octo dies, castra Generalis sequentur,  quibus elapsis, ut reliqui, stipendia accipient.

ARTICULUS. XIII.

Et quia pauci stipendiarii inveniuntur, plurimaque pars salario caret, Generalis noster, illis omnibus utriusque conditionis, prout hactenus moris fuit, plumbum pro conficiendis globis, et pulverem tormentarium ad sufficientiam suppeditabit.



Quapropter omnibus et singulis Nostris Ministris et Officialibus, aliisque Subditis et Fidelibus, cuiuscunque status, gradus, conditionis vel praeeminentiae existant, praesertim vero Regimini Nostro Bellico, nec non praesentibus ac futuris Confiniorum Regni Nostri Sclavoniae Generalibus, nec non Supremis Capitaneis, coeterisque omnibus militaribus Officialibus Nostris, hisce benigne ac serio committimus atque mandamus, ut praememoratam Valachorum Communitatem, inter Szavum et Dravum commorantem, secundum clementem Nostram, et Successorum Nostrorum Legitimorum Hungariae Regum, voluntatem, praescriptis Legum et Statutorum Articulis, quiete et absque omni molestia, impedimento, et perturbatione uti, frui, et gaudere sinant, illosque in eisdem manuteneant, atque defendant, et nihil contra eorum tenorem et continentiam attentent, aut faciant, aut ab aliis quovis modo attentari et fieri permittant. Quatenus Nostram Successorumque Nostrorum indignationem, ac poenam gravissimam evitare voluerint. Harum testimonio Literarum, manu Nostra propria subscriptarum, et  Sigilli Nostri appensione munitarum. Datum in Nostra et Sacri Romani Imperii Civitate Ratisbona, die quinta Mensis Octobris, Anno Domini Millesimo, Sexcentesimo, Trigesimo. Regnorum Nostrorum Romani duodecimo, Hungariae et reliquorum decimo tertio, Bohemiae vero anno decimo quarto.

Ferdinandus manu propria

Ioannes Baptista liber Baro de Werdenberg manu propria

Ad Mandatum Sacrae Caesareae Maiestatis proprium.

Casparus Frey manu propria.

Subscripta:

Schmidt a Greiffenau manu propria.


Prijepis izvornika: ZRINKA BLAŽEVIĆ

http://www.skdprosvjeta.com/page.php?id=34

[Vlah sa Cetinja]

Vlaški Statut - Statuta Valachorum (prijevod)


MI FERDINAND, MILOŠĆU BOŽJOM IZABRANI I VAZDA UZVIŠENI CAR RIMLJANA I KRALJ NJEMAČKE, MAĐARSKE, ČEŠKE, DALMACIJE, HRVATSKE, SLAVONIJE ITD., NADVOJVODA AUSTRIJE, VOJVODA BURGUNDIJE, BRABANTA, ŠTAJERSKE, KORUŠKE, KRANJSKE, MARKGROF MORAVSKE, VOJVODA LUKSEMBURGA, GORNJE I DONJE ŠLESKE, WÜRTEMBURGA I TECKA, KNEZ ŠVAPSKE, GROF HABSBURGA, TIROLA, FERRETTA, KYBURGA I GORICE, ZEMALJSKI GROF Alzasa, Markgrof Svetog Rimskog Carstva iznad Ennsa, Burgaua i obiju Lužica, Gospodar Slavonske marke, Pordenona i Salzkammerguta.
Predajemo sjećanju sadržajem ove isprave dajući na znanje svima kojih se tiče. Otkako neizrecivom milošću Svevišnjega BOGA uzdignuti na Naše najuzvišenije Veličanstvo upravljamo kormilom države, ništa nam nije preče niti draže nego da Naše brižne napore upravimo osobito na ono što bi moglo pridonositi širenju i jačanju kršćanstva te na svaki način biti probitačno svim posjedima i narodima koji se pokoravaju vlasti Naše milosti i žezla. Stoga, budući da bijasmo čitavu općinu Vlaha koja na temelju dopuštenja i milosti Naših pretšasnika blažene uspomene Rudolfa Drugog i Matije, rimskih careva i kraljeva Ugarske dosele već trideset godina imade prebivalište u krajevima Našega Kraljevstva Slavonije između Save i Drave, nedavno i Mi obdarili posebnom Našom i Naših zakonitih nasljednika kraljeva Ugarske poveljom o zaštiti i upravi, uslijed daljnje skrbi Naše dobrostivosti za korist, spokojstvo,  sigurnost i održanje kako samih Vlaha, tako i čitave kršćanske domovine, želeći također da se doima korisno i ostalima koji su podložni Našoj dobrostivoj upravi, Mi smo milostivo smatrali da istoj općini Vlaha koji borave između spomenutih Save i Drave, sukladno sadašnjem stanju stvari i prilikama, valja dodijeliti, odrediti i propisati sljedeće članke Zakona i Statuta, po propisu kojih neka odsada žive i ravnaju se, kako bi dakako Kraljevstva i naši posjedi to više i snažnije bili utvrđeni i zaštićeni od Turaka, najljućih neprijatelja kršćanskoga imena te drugih neprijatelja, jednako izvrsnom i vjernom vojničkom službom i junaštvom ovoga naroda, kao i putem i snagom izvjesnih zakona. Budu li se oni obdržavali među istim Vlasima kako u miru, tako i u ratu, ponajviše mogu, pored porasta pravde i stege, plodonosno pribaviti milost i blagoslov Svevišnjega i spasonosno očuvati ispravan način života prema valjanim kršćanskim pravilima.
Sadržaj pak tih članaka je ovakav:

O POGLAVARSTVIMA

ČLANAK 1.

Svako selo Vlaha koji obitavaju između rečenih rijeka Save i Drave, neka imade svoga suca ili kneza, čovjeka, dakako, kadra i podesna za obnašanje službe te vrste. Njega neka u za to određeno vrijeme, naime u mjesecu travnju prije blagdana Sv. Jurja, izabere općina njegova sela na godinu dana, a izbor neka se dade na znanje generalu.

ČLANAK 2.

Kao što čitava općina Vlaha boravi na području triju vrhovnih kapetanija, naime, križevačke, koprivničke i ivanićke, tako neka se u svakoj kapetaniji zasebno bira i postavlja vrhovni sudac, muž vješt i upućen u domovinske zakone. On neka zajedno s osmoricom prisjednika predsjedava sudovima na svome području i sukladno ovim Statutima vodi istragu i presuđuje u svim parnicama i sporovima. Izbor pak sudaca i osmorice prisjednika neka se obavlja na blagdan Sv. Jurja ili oko njega na način da se svakako svi knezovi svoga područja, zajedno s dvojicom ili trojicom starješina ili prisežnika  iz svakoga sela sastanu na određenome mjestu u istoj kapetaniji i ondje po propisu izaberu suca i osam prisjednika za područje svoje kapetanije. Suci i prisjednici tako izabrani u svakoj kapetaniji neka se predlože generalu i on će ih u naše ime potvrditi ako to ne priječe nikakvi zakonski razlozi. Ako bi se pak činilo da se tome protive neki zakonski razlozi, smjesta će se dojaviti nama. Iste vrhovne suce neka svake godine, u vrijeme i na način kako je rečeno, knezovi i starješine sela slobodno uklone iz službe u svakoj kapetaniji. Ako se to bude smatralo svrsishodnim i ako to bude nalagala dobrobit i korist domovine, zadržat će se u istoj službi i general će ih iznova potvrditi na spomenut način.

ČLANAK 3.

Počinitelje krivičnih djela protivnih javnome miru i probitku kao i drugih zločina kažnjivih smrtnim kaznama, knezovi su dužni bezodvlačno uhititi i izručiti vrhovnom kapetanu svoga područja u ruke tamničara. U međuvremenu neka pak vrhovni sudac sa svojim prisjednicima smjesta provede istragu kako bi se isti počinitelji, pošto budu proglašeni krivima za takvo krivično djelo i zločin, predali Ratnome vijeću. Prema ustaljenome pravnom redu, tamo neka se ne kazne novčanom kaznom ili oduzimanjem dobara, već samo tjelesnom kaznom, prisilnim radom ili drugim kaznama.

ČLANAK 4.

Krivce za lakše prekršaje neka knezovi zatvore u tamnicu dok se za njih prikladno ne pobrinu, odnosno dok se ne približi rok za izricanje presude. Tada neka stanu pred sud i neka se protiv njih pokrene postupak pridržavajući se onoga čega se po zakonu valja pridržavati.

ČLANAK 5.

U dužnosti knezova neće ulaziti samo to da na svome području točno znadu broj svih kuća i porodica kao i svih muških glava koje su prevalile sedamnaestu godinu života te da sve ove brojeve imaju popisane u katalogu, nego će imati na punoj brizi i to da svaki starješina porodice prehranjuje u svojoj kući te iste muškarce koji su prevalili sedamnaestu godinu života.

ČLANAK 6.

Ako bi se tko, preselivši se iz Turske ili odrugud, htio nastaniti u jednoj od kapetanija, nužno je da to učini prethodno obavijestivši vrhovnog kapetana. Ako bi pak Vlah, koji se već jednom nastanio u nekom mjestu ili je drukčije tamo zakonito boravio, želio promijeniti boravište u istom kapetanatu, dostatno je da to učini samo prethodno obavijestivši vrhovnog suca, prisjednike i kneza.

ČLANAK 7.

Knezovi će nadasve budno i revno nastojati preduhitriti sve prijestupe i krivična djela. Ako pak nekome od njih bude sudbeno dokazano da je počinio izdaju i da je šurovao s krivcima u nekom prijestupu, vrhovni sudac i prisjednici će takvoga kneza, kao nečasnoga, smjesta skinuti s dužnosti, te ga, osim toga, zbog samoga čina i prema njegovim značajkama, jednako kazniti zasluženom kaznom. Ako se prosudi da težina krivičnog djela iziskuje smrtnu kaznu, prepustit će ga Ratnome vijeću, u međuvremenu zakonito postavivši na položaj nekog drugog podesnoga muža.

ČLANAK 8.

Povrh toga, knezovi će biti dužni starati se da se kradljivci čim prije uhvate i predaju tamničaru. Stvari pak otuđene u krađi neka se pohrane kod vrhovnog suca da bi potom, pridržavajući se onoga čega se po zakonu valja pridržavati, bile vraćene svojim vlasnicima.

ČLANAK 9.

Svi zborovi i skupovi, izuzev onih koji će se zakonito održavati radi izbora knezova, sudaca i prisjednika na gore navedeni način, zabranjuju se uopće pod kaznom života. Ako bi pak koje iziskivala nužda, neka se održe s dopuštenjem generala.

ČLANAK 10.

Suci, prisjednici i knezovi neka na navedene članke prisežu živim Bogom, časnom Bogorodicom Djevicom Marijom i svim svecima i odabranicima Božjim, dodajući povrh toga da obriču da će Bogu, kršćanskoj državi, Nama i Našim nasljednicima zakonitim kraljevima Ugarske, generalu i vrhovnim kapetanima iskazivati vjernost i podložnost, da će otkrivati sve što je pogubno za državu i protivno dobrim običajima te da će svima i svakome tko bude pred njima parničio, bez prihvaćanja bilo koje osobe, bogate, dakle, i siromašne, zanemarivši i uklonivši svaku molbu, dar, naklonost, ljubav i mržnju, dakako, kako budu znali sukladno Bogu i njegovoj pravičnosti, u svim predmetima udijeliti pravedan i valjan sud, pravdu i ovrhu sukladno svojim mogućnostima. Tako im pomogao Bog i svi Sveti.


O SUDOVANJU

ČLANAK 1.

Svaki se sud mora održati u prisutnosti vrhovnog suca iz redova osmorice prisjednika Vlaha, zaprisegnutih kako je gore spomenuto. Njima neka se povrh toga pridruži  bilježnik, i sam pod prisegom. Odsutnost jednoga ili pak dvojice prisjednika neka ne priječi održavanje suda, no ako ni sam vrhovni sudac ne bi mogao biti nazočan pri sudovanju, neka na njegovome mjestu predsjedava prisjednik najbliži po redu.

ČLANAK 2.

Dužnost je suca zajedno s prisjednicima unaprijed uglaviti sudbene dane tako da rokovi poziva i pozivanja ne prelaze petnaest dana. Uvijek neka treći poziv bude konačan.

ČLANAK 3.

Optuženik će se na tužiteljev zahtjev zvati na sud, a ako nije pravovaljano i zakonito pozvan, tada se nije dužan odazvati.

ČLANAK 4.

Ako se optuženik koji je tri puta zaredom pozvan sudskim ili birsaškim pismom ne bi pojavio, neka se protiv njega pokrene postupak radi neposlušnosti. Konačna odluka i pravda neka idu u prilog tužitelju, a sam neposlušnik neka se kazni novčanom kaznom.

ČLANAK 5.

Prilikom poziva neka se za prvi pečat plati pedeset ugarskih denara, za drugi dvostruko, a za treći trostruko. Kad se okonča parnica i odredi se takva novčana kazna, neka se naplati u dvama dijelovima za suca i prisjednike, a u trećem za pobjedničku stranu.

ČLANAK 6.

Ne dopuštaju se nikakvi odgodni sudbeni prigovori izuzev zakonskih smetnji, a što se tiče ostaloga, postupak neka bude u svemu pojednostavljen i bez buke, te neka se poštuje oblik redovitoga sudovanja. Stoga neka se počinjeno djelo i, dakako, krivnje optuženika samo jednostavno i cjelovito razmotre i prosude sukladno iznesenome i dokazanome. Konačno, odluke i presude pak u parnicama koje nisu posebno navedene u ovim Statutima, neka se donesu sukladno zakonima


KRALJEVSTVA.

ČLANAK 7.

Prigodom svjedočenja neće se po slavenskom običaju zaklinjati na dušu nekog drugog, nego će svatko napose ispitivan o onome što je vidio i što znade svjedočiti pod zakletvom. Zadaća pak suca i prisjednika bit će odrediti čiji su dokazi bolji.

ČLANAK 8.

Nikome se ne dopušta položiti zakletvu ako nije natašte.

ČLANAK 9.

Unutar deset dana dopušteno je na sučevu presudu uložiti priziv generalu. Ako do toga ne bi došlo, po isteku neproduljivih rokova neka presuda postane pravomoćnom. Onaj tko ulaže priziv, obvezan je unutar mjesec dana započeti, a unutar drugih dvaju mjeseci s time nastaviti. Ako se pak jednog od toga nije pridržavalo, priziv neka se smatra napuštenim i neka se izvrši presuda. Onaj tko ne uloži priziv kako valja, kaznit će se novčanom kaznom.

ČLANAK 10.

U slučaju kad nikakvi prizivi ne budu uloženi, neka po isteku desetoga dana knezovi ili jedan od prisjednika priđu izvršenju presude. Oni pak koji bi se odbili pokoriti, neka se kazne sukladno značajkama krivičnog djela, a ako bi težina otpora to iziskivala, neka se pošalju Ratnome vijeću te će se isto tako izvršiti presuda.


O POSJEDOVANJU IMOVINE

ČLANAK 1.

Svako selo ili varoš neka se omeđe točno određenim granicama.

ČLANAK 2.

Ako bi se tko s drugime pogodio za žito koje je još uvijek na poljima ili za neku drugu pokretnu imovinu i kupac bi to mogao dokazati dvama ili trima svjedocima, ugovor neka bude valjan.

ČLANAK 3.

Tko pak ushtjedne prodati, založiti ili na nekoj drugoj osnovi ili iz nekog drugog razloga dati drugome kuće, kao i polja i druga zemljišta, nužno je da to učini pred knezom i dvama ili trima svjedocima, u protivnom ugovor neka nema snagu.

ČLANAK 4.

Ako tko ne može u uobičajeno vrijeme drukčije doći na svoje zemljište nego preko polja svoga susjeda, imade pravo hodati i voziti se, ali neka štedi susjedovo polje koliko god može.

ČLANAK 5.

Ako bi tko založio drugome svoju imovinu na određeni rok, a nakon isteka roka ne bi isplatio dug, tada neka ga knez na zahtjev vjerovnika opomene da otkupi zalog. Ako to ne bi učinio unutar tri mjeseca, neka isti knez i dvojica ili trojica seoskih starješina procijene zalog. Od toga neka se isplati vjerovniku dug zajedno s kamatama, a ostatak neka se vrati vlasniku zaloga.

ČLANAK 6.

Onaj tko se koristi tuđom imovinom suprotno sporazumu i volji posjednika i na njegovu štetu, dužan je na temelju sučeve odluke, sukladno pravednoj procjeni štete, dati zadovoljštinu istome posjedniku.

ČLANAK 7.

Oporučne odluke neka se obznanjuju u nazočnosti kneza i četvorice ili petorice vjerodostojnih svjedoka ili u nazočnosti svećenika i dvojice ili trojice isto tako vjerodostojnih svjedoka. Ipak, uvijek neka se dovede bilježnik ili dvojica drugih zakonitih svjedoka umjesto njega.

ČLANAK 8.

Premine li otac obitelji bez djece, obitelji neka ravna najstariji brat ili najbliži rođak zajedno s udovicom. Ako bi pak preminuli, pored udovice, ostavio za sobom i djecu, na čelu obitelji neka bude ista udovica zajedno sa tutorima ili starateljima, te neka najmlađe dijete, bez obzira na spol, jednakopravno s ostalima uživa nasljedstvo.

ČLANAK 9.

Svakome od Vlaha, kao i ostalim žiteljima Kraljevstva, sukladno zakonitom običaju Kraljevstva i kraljevskim odredbama te uz obdržavanje onoga što valja obdržavati i izvršavanje onoga što valja izvršavati, neka bude slobodno i dopušteno po volji prodavati i kupovati, uvoziti i izvoziti volove, konje, krave, ovce, koze, svinje, vino i žitarice svake vrste unutar i izvan područja svoje kapetanije.


O PRIVATNIM I JAVNIM KRIVIČNIM DJELIMA

ČLANAK 1.

Svaku krađu vrijednost koje ne prelazi trideset, ili ako je počinjena s provalom, dvadeset ugarskih forinti, vrhovni suci neka kazne okovima ili javnim radom. Počinitelji pak težih krađa neka se pošalju Ratnome vijeću, gdje se moraju kazniti tjelesnim, a ne novčanim kaznama.

ČLANAK 2.

Isto tako, ako bi tko bio dva ili tri puta uzastopce uhvaćen u krađi, a te bi dva ili tri puta počinjene krađe prelazile četrdeset forinti, neka se i on preda Ratnome vijeću da ga kazni tjelesnom kaznom.

ČLANAK 3.

Ako bi tko silom kome drugome što ukrao ili oteo, neka nadoknadi oteto s učinjenom štetom te neka plati kaznu od četiri, ili po odluci suca više, ali najviše do deset ugarskih forinti. Ako bi pak povrh toga koga udario ili ranio ne nanijevši mu smrtonosnu povredu, mora platiti veću novčanu kaznu, ali najviše do sedamnaest forinti. No ipak, ako bi u oba slučaja krivac bio slabijeg imovnoga stanja, ili bi to zbog težine krivičnoga djela inače bilo primjereno, neka se kazni zatvorom ili  javnim radom ili drugom sličnom kaznom. 

ČLANAK 4.

Ako bi čija stoka ili životinje učinili štetu drugome, neka tu štetu procijene susjedi i neka je nadoknadi vlasnik životinja. U međuvremenu onaj koji je pretrpio štetu neka slobodno zadrži životinju koja je učinila štetu dokle god ne dobije zadovoljštinu.

ČLANAK 5.

Zadrži li pak tko tuđe životinje i nakon procjene i prijeboja štete, bit će dužan platiti kamatu.

ČLANAK 6.

Ako bi tko zlonamjerno izudarao ili ubio tuđu stoku koja je počinila štetu, pošto je najprije nadoknadio štetu koju je sam pretrpio, neka podmiri štetu vlasniku životinja, te neka se isto tako, ovisno o značajkama počinjenog djela, kazni zbog zlonamjernosti.

ČLANAK 7.

Krivac u svađama i prepirkama koje se zapodjenu uz prolijevanje krvi, neka plati pet, ili po odluci suda i više, no najviše osam ugarskih forinti, te ozlijeđenome troškove i štetu, kao i dužnu plaću liječnika. Krivac pak u drugima, počinjenima bez prolijevanja krvi, samo sa znakovima modrica zadobivenih udarcima zamahnutim mačem ili na neki drugi neuobičajeniji način, neka plati polovicu ili cijelu ugarsku forintu, odnosno najviše četiri.  Oni, također, koji pruže povod za takve svađe i prepirke, neka plate polovicu jedne, odnosno najviše tri ugarske forinte. Ipak, kao i u trećem članku, sud neka bude ovlašten, umjesto na spomenute globe, krivca osuditi na druge tjelesne kazne ovisno o značajkama osobe ili počinjenog djela.

ČLANAK 8.

Makar nakon takvih svađa i prepirki oštećena stranka i ne podigne tužbu kod suca zbog nanesene povrede, ipak, ako će se to sudu zbog težine počinjenog djela činiti primjerenim, valjat će protiv krivaca službeno provesti istragu te postupiti ovisno o značajkama počinjenog djela.

ČLANAK 9.

Zatečeni u bludničenju, kao i same bludnice, neka se na nekoliko dana kazne okovima na kruhu i vodi ili javnim radom. Preljubnici pak i silovatelji neka se predaju Ratnome vijeću da im sudi i kazni ih tjelesnom kaznom.

ČLANAK 10.

Sinove koji su neposlušni ili se još teže ogriješe o roditelje, neka suci, ovisno o težini počinjenog djela, kazne tamnicom ili sličnim kaznama, odnosno, ako bi suci krivično djelo smatrali tako teškim, neka se predaju Ratnome vijeću. Ako je pak krivnja sinova lakša, neka se protiv njih sudbeno ne postupa bez optužbe roditelja.

ČLANAK 11.

Novčane globe neka budu namijenjene za plaće sudaca i ostalih službenika, te za druge troškove suda.

ČLANAK 12.

Ubuduće neka tamničaru ne bude dopušteno zahtijevati više od dvadeset i pet denara od zatvorenika i uhićenih osoba.


O VOJNIM POSLOVIMA

ČLANAK 1.

Vlasi koji služe u vojsci neka poput ostalih naših plaćenika u svemu neka potpadaju pod vojno pravo i neka vjerno opravljaju svoje dužnosti. To valja podrazumijevati i za ostale koji, premda ne dobivaju plaću, jednako tako opravljaju vojničke dužnosti i glede toga su bili obdareni povlasticama.

ČLANAK 2.

Vojvode neka budu vojnici besprijekorna vladanja, neporočna života i slobodni od svake sumnje u postojanje krivnje. Ako bi ipak slučajno bili osumnjičeni zbog zločina bilo koje vrste ili bi čak bili optuženi zbog zlodjela, neka se takvi predmeti ispitaju u nazočnosti kapetana ili potkapetana i njihovih vojnih službenika, među kojima neka uvijek bude nekoliko, a najmanje trojica ili četvorica vojvoda. Krivce neka, već prema tome što im se čini primjerenim, ili kazne zasluženom kaznom ili ih upute dalje na Ratno vijeće.

ČLANAK 3.

Isto tako, ako bi vojvode među svojim haramijama imale koga krivog ili optuženog za kakav zločin, neka ga također sudbeno ispita kapetan ili potkapetan s vojnim služenicima i trojicom vojvoda. Ako bi krivično djelo bilo lakše, neka krivce kazne ovisno o značajkama počinjenog djela, a radi li se o težim djelima, neka ih predaju Ratnome vijeću.

ČLANAK 4.

Tako i sve svađe i prepirke koje se ne tiču zemljišta i drugih nepokretnih dobara, a koje bi se zametnule između ili protiv vojvoda i haramija i drugih plaćenih vojnika, neka se na propisani način istraže i prekinu. Presuda pak u onima koje će izbiti oko zemlje i drugih nepokretnih dobara, prepušta se samo sucima i prisjednicima.

ČLANAK 5.

Na mjesta vojvoda, kao i barjaktara te drugih službenika koji preminu ili su sudbenim putem skinuti sa službi, općina će generalu predložiti druge zaslužne osobe.

ČLANAK 6.

Vojvode će vojnicima haramijama isplaćivati dohotke i plaće i razdjeljivati ih prema propisu i drevnom običaju.

ČLANAK 7.

Budući pak da se čitava općina Vlaha posvetila prvenstveno ratnim i vojnim poslovima pa zbog toga uživa posebne povlastice, svi su oni, kao i svaki napose, bili plaćenici ili ne, dužni svake godine sjeći pustopoljinu i šume između Save i Drave ostavivši dostatne straže samo u utvrdama, kako bi, dakako, tim poslom onemogućili Turcima i neprijateljima svaki pristup do tih mjesta i napad na kršćane.

ČLANAK 8.

Jednako će tako svojim radom pripomagati izgradnju tvrđava koje su podignute ili ih još treba podići za njihovu obranu.

ČLANAK 9.

Sve sumnjive smutnje i spletkarenja neka se vjerno dojave nama ili našemu generalu.

ČLANAK 10.

Osim plaćenih vojnika, i svi ostali Vlasi koji ne primaju plaću dužni su dostatnim dnevnim i noćnim stražama neprestano štititi i čuvati granice domovine u sve tri kapetanije kako bi svakom neprijatelju kršćanskoga imena bio onemogućen pristup.

ČLANAK 11.

Pojavi li se u neko doba, što neka BOG milostivo otkloni, kakav napad ili sumnja u veće pokrete, neka svi Vlasi, koliko god ih ima, iz svih kapetanija, pa čak i mladići iznad osamnaest godina, smjesta budu pripravni udruženim snagama sa svih strana protjerati Turke i neprijatelje po cijenu života i prolijevanja krvi. Stoga će se, na vojnički znak koji im general uputi, podići, i za dva, a najviše tri sata, pod punom ratnom spremom na jednome mjestu okupiti uvijek barem šest ili sedam tisuća vlaških vojnika, dok im se i oni koji su udaljeniji, a na primljeni znak dotrče, ne uzmognu  pridružiti ili se, sukladno naredbi generala, okupiti na drugome mjestu kad to iziskuje nužda.

ČLANAK 12.

Ako budu odvedeni protiv neprijatelja izvan pokrajine, slijedit će bez plaće generalov tabor u krajevima podložnim Turcima tijekom četrnaest dana, a u drugim pokrajinama tijekom osam dana. Poslije njihova isteka primat će plaću poput ostalih.

ČLANAK 13.

Kako su plaćenici malobrojni, a najveći dio ne prima plaću, naš će general svima njima, bili ovoga ili onoga položaja, dostatno davati olova za pravljenje kugli i puščanoga praha, kao što je i dosada bio običaj.

Stoga svima i svakome napose od naših pomoćnika i službenika, te ostalima podložnima i vjernima svih staleža, stupnjeva, položaja ili istaknutosti, a osobito Našem Ratnom vijeću te sadašnjim i budućim generalima Slavonske krajine Našega Kraljevstva, kao i vrhovnim kapetanima i svima drugima Našim vojnim službenicima, dobrostivo i zbiljski povjeravamo i nalažemo da dopuste da prije spomenuta općina Vlaha koja boravi između Save i Drave, sukladno Našoj volji i volji Naših zakonitih nasljednika kraljeva Ugarske, mirno i bez ikakve poteškoće, zapreke i uznemiravanja koristi, ubire plodove i uživa gore navedene članke Zakona i Statuta, da ih obdržavaju i čuvaju kakvi jesu, te da ništa ne pokušavaju ili čine suprotno njihovome sadržaju i smislu, odnosno da ne dopuštaju da to itko na bilo koji način pokuša ili učini, ukoliko žele izbjeći naš gnjev i najoštriju kaznu od strane Nas ili Naših nasljednika. Svjedočanstvom ovoga spisa potpisanog Našom vlastitom rukom i osnaženog privezom Našega pečata.

Dano u Regensburgu, gradu Našem i gradu Svetog Rimskog Carstva, petoga dana mjeseca listopada godine Gospodnje tisuću šest stotina i tridesete, dvanaeste godine Našega vladanja u Rimskom Carstvu, trinaeste u Ugarskoj i ostalim zemljama, četrnaeste pak u Češkoj.
Ferdinand, vlastitom rukom.
Johann Baptista slobodni barun od Werdenberga, vlastitom rukom.
Na osobni zahtjev Svetog Carskog Veličanstva, Caspar Frey, vlastitom rukom.
Potpisao
Schmidt od Greifenaua, vlastitom rukom.


Prijevod s latinskog jezika: ZRINKA BLAŽEVIĆ

http://www.skdprosvjeta.com/page.php?id=33

[Vlah sa Cetinja]

Ovaj status danas baštine Srbi iz Hrvatske, s pravom.

Ali preci su im bili Vlasi, a ne Srbi.

http://www.skdprosvjeta.com/index.php

[Vlad]

Vlaše sa Cetinja,
Imaš li možda ovu knjigu:
DR ĐURO BATRIĆEVIĆ I MR CVETKO PAVLOVIĆ: Vlasi u Crnoj Gori

Pozdrav

[jovana]

Vrlo dragocen tekst, bez prevoda se i lako razume.Sklona sam da prihvatim da nama Vlasima infinitivi sa "re" odgovaraju  (pravilni glagoli)  i zvuče prirodno "ko da su naši" a razlikovali bi se jasno od glagolskih imenica, kao i od pasivnih glagolskih oblika.

[Vlah sa Cetinja]

Vlaše sa Cetinja,
Imaš li možda ovu knjigu:
DR ĐURO BATRIĆEVIĆ I MR CVETKO PAVLOVIĆ: Vlasi u Crnoj Gori

Pozdrav

Pa imaš skraćenu knjigu na internetu u vidu feljtona koji je izlazio u Pobjedi. Ovđe je taj tekst:

http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/crnojevici/vlasi_u_crnoj_gori.htm

[Vlad]

Pa imaš skraćenu knjigu na internetu u vidu feljtona koji je izlazio u Pobjedi. Ovđe je taj tekst:

http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/crnojevici/vlasi_u_crnoj_gori.htm

Ima li je u Crnoj Gori ili igde drugde da se kupi?
Pozdrav

[Vlah sa Cetinja]

Vjerovatno ima, mada je ja nijesam vidio.
Knjige iz istorije se ne prodaju nešto naročito.