Za razliku od spomenutih pisaca, Trogiranin Ivan Lučić (Johannes Lucius, 1604.-1679)56 Vlasima posvećuje čitavo peto poglavlje (od njih četrnaest) svoje 6. knjige. Iako parafrazira bizantske, a i neke talijanske autore, može se reći, da je to prva znanstvena rasprava u hrvatskoj historiografiji o problemu Vlaha, o njihovom podrijetlu, njihovu imenu. Započinje tvrdnjom da se ime Vlasi u dalmatinskim dokumentima ne javlja prije 1300. godine.57 Nastavlja kako su oni bili stočari, da su došli iz Bosne i nakon što su prestali služiti u vojsci Mladena Šubića Bribirskog, bana Dalmacije, Hrvatske i Bosne, dobili su dopuštenje da se nastane u dolinama. Ovdje su se izmiješali s Hrvatima, bavili poljoprivredom i s vremenom proširili i na polja primorskih gradova.58
Lučić iznosi i mišljenja bizantskih autora o Vlasima (Laonika Halkokondila, Georgia Akropolita, Kedrena, Nikete Honijate, Ane Komnene) koji drže da su Vlasi oni koji u Daciji i Tesaliji govore isti jezik - vlaški. Po njegovu mišljenju i Bugari su nazivani Vlasima. Zatim navodi mišljenja latinskih srednjovjekovnih autora (Luitpranda, Regina, Longina, Cromera, Pia ll, Leonclavia, Stjepana Zamoscia) i nekoliko stihova iz 4. Ovidijeve knjige, 9. elegije "Ex Ponte".
Prema Lučiću ime Vlah bilo bi bugarskog podrijetla, kao što je ime Picenegi ruskog i Patcinaci grčkog podrijetla. Kaže da riječ Vlah kod Bugara, Srba i Hrvata znači Roman, Latin i Talijan, a kod Poljaka i drugih sjevernih naroda upotrebljava se naziv Vloh.
Raspravljajući o vlaškom jeziku kaže da je on u Moldaviji dosta izmiješan s ruskim i slavenskim jezikom, a kod Vlaha koji žive između Dunava i Tesalije u jezik je ušlo dosta bugarskih riječi. Unatoč tome ističe da su Vlasi potomci Romana. Nastavlja da se pod pojmom Vlah kod Slavena s jezičnog stajališta podrazumijevao Roman, Latin, Talijan, a profesionalno - socijalno pastir.
_________________________________
56 ŠIŠIĆ, Ferdo, 1914: 51-60; ANTOLJAK, Stjepan, 1992: 124-145; KURELAC, Miroslav, 1979: 13-42.
57 lako pojavljivanje Vlaha u Hrvatskoj Ivan Lučić povezuje sa širenjem vlasti Šubića preko Neretve na područje čvrstih vlaških jezgra, u drugoj polovici XIV. stoljeća, odnosno 1362. godine (LUČIĆ, I, I/1979: 622-625), ipak treba reći, da on zapravo Vlahe spominje, istina u drugom kontekstu, u svezi s trogirskim poslanikom Mihojem Matejevim, koji kaže da će podban latinski izgubiti u njih povjerenje ako mu ne predadu neke Vlahe nevjerne gospodinu ugarskom kralju, koji su dobili zaštitu trogirske općine( ... ) A to je bilo 7. ožujka 1348. (LUČIĆ, Ivan, 1979: 553).
58 Vlahorum nomen ante annum 1300. in Dalmaticis monumentis non reperitur, talique nomine censebantur pastores montana Bosnae incolentes. qui cum Mladino Dalmatiae, Croatiae et Bosnae militaria servitia praestitisent, ad plana descendere, et Croatia inmixti agros colere permissi fuerunt; Inde multiplicati, maritimarum quoque Civitatum agros infestarunt. (LUCII, J., 1666: Lib. VI, cap. V, 281)
Nadalje raspravlja o imenu Morlaci, kako Vlahe nazivaju Talijani. Polazi od kazivanja Popa Dukljanina, koji, pišući o bugarskim osvajanjima između ostaloga kaže da su osvojili cijelu Makedoniju, pa zatim Meziju i Trakiju. Morovlasi su stanovnici tih područja, a ime im se sastoji od grčke riječi Mauro i slavenske riječi Vlasi. Odatle izraz Crni Latini ili Trački Romani, koje Marulić prevodi na hrvatski kao Crni Vlasi. Taj se pojam odnosi na Romane iz Trakije, za razliku od imena Bijelih Vlaha, koje se u doba popa Dukljanina odnosilo na Vlahe sjeverno od Bugarske. Mlečani su kasnije preuzeli ime od Grka, oblikujući ga u Morlaki, kojim su nazivali stanovnike u brdima Raške, Bosne i Hrvatske.
Lučić dodaje da se oni Vlasi koji su u njegovo vrijeme govorili vlaški nisu nazivali Vlasi ili Valaki nego prema podrijetlu Romani, a njihov jezik romanski. Kao dokaz navodi njihov govor i način odijevanja, koji su mnogo sličniji talijanskim nego slavenskim. Navodi i neke poznate osobe vlaškog (romanskog) podrijetla. Tako i kralj Bugarske i Vlahije, Joanica u pismu papi lnocentu III. (1198-1216) piše za sebe da je romanskog podrijetla. I Ivan Hunyadi rođen je među Vlasima u Transilvaniji, a potječe od slavne romanske obitelji Korvina.
Na kraju, u potvrdu svega što je rekao, autor donosi 68 vlaških riječi koje su slične latinskim i 11 izraza koje je prikupio ohridski nadbiskup Bugarin Franjo Soimirović, koji je često obilazio zemlju i bio je dobar poznavatelj bugarskog, latinskog, talijanskog, vlaškog i turskog jezika, vlaških običaja, nošnji i mjesta koja su nastavali59.
_________________________________
59 Idem: VI, cap. V: 282-286.
MIRDITA, Zef. Vlasi u historiografiji, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2004., Str. 276-277.
