Obnovljeni život, Vol.41. No.1. Veljača 1986.
Josip Antolović
SVETI NIKETAS, BISKUP REMESIANE,
APOSTOL SVIH RUMUNJA
Oblikovanje rumunjske nacije, rumunjski jezik i pokrštenje stare rimske pokrajine Dacije — iz nje će se u 14. stoljeću razviti dvije samostalne vojvodine: Vlaška i Moldavija, u 19. stoljeću, točnije god. 1881., nastati Kraljevina Rumunija, a od god. 1947. Narodna, Republika Rumunjska -sežu u daleku prošlost, na početak 2. stoljeća, kad je car Trajan osvojio Daciju i kad je tim osvajanjem Rimsko carstvo bilo prostorno najraširenije. Prva izričita svjedočanstva o postojanju kršćanstva u karpatsko-podunavskoj regiji potječu iz doba cara Doklecijana, najvećega rimskog progonitelja Crkve, i to iz god. 303-304. Tada je u gradu Tomis, današnja Constanca na Crnom moru, bio mučen velik broj vojnika i puka. U tom je gradu već u 4. stoljeću bio jedan od glavnih kršćanskih centara sjeveroistočnog Balkana, biskupsko sjedište, koje će poslije prerasti u metropoliju pokrajine Skitije.
Poznati biskup Tomisa bijaše
sveti Theotimos (biskup od god. 392. do 403.), po rođenju Skit. Veoma se trudio oko obraćenja Huna, koji su-ga nazivali „bog Rimljana". U borbi između bizantskog carskog dvora i sv. Ivana Zlatoustog stajao je uz velikog, nepravedno progonjenog sveca i biskupa. Javno je prekoravao držanje sv. Epifanija prema Origenu i njegovim djelima. Inače ga nazivaju apostolom Dobrudže. Provalom Avara Tomis, to važno biskupijsko središte, na žalost propade. Spomendan svetog Theotima slavi se 20. travnja.
Misionari, koji su evangelizirali područje današnje Rumunjske bilo sjeverno ili pak južno od Dunava, bijahu Latini. Među njima je najznačajniji
sv. Niketas, biskup Remesiane, kod današnjeg Niša, kojega nazivaju „apostolom svih Rumunja". Tražeći kršćanske korijene Evrope, upoznajmo apostola jednog od najstarijih evropskih naroda. Veliki apostoli velikih evropskih naroda dobro su poznati, ali, kako to obično biva, apostoli malih naroda manje su poznati. Izvucimo ih iz anonimnosti, iz neopravdana zaborava, jer i oni su značajan dio kršćanske povijesti našeg kontinenta, sjajne zvijezde na evropskom kršćanskom nebu.
- 74 -
O životu svetog Nicete iz Remesiane znamo malo. Nije nam sigurno poznato mjesto i vrijeme njegova rođenja. Znamo sigurno daje između 366. i 414. bio biskup u Remesiani. Dvaput je putovao u Italiju: god. 398. i 401-402., gdje je bio gost slavnog biskupa Nole, sv. Paulina, kojega bijaše velik prijatelj. U znak prijateljstva sveti mu je biskup posvetio dvije poeme u kojima hvali njegovu pastoralnu i apostolsku aktivnost među Dačanima te arijevskim i poganskim Gotima.
Sveti Niceta okušao se i kao kršćanski pisac. Povjesničar Genadije pripisuje mu „6 Libelli instructionis“ - šest knjiga pouka koje bijahu namijenjene krštenicima. Od njih su se, osim u odlomcima, sačuvale samo tri knjige: „De ratione fidei“, „De potentia Spiritus Sancti“ i „De symbolo“ - o vjeri, o snazi Duha Svetoga te o Vjerovanju. Nadalje, posjedujemo i dva njegova liturgijska govora: „De vigiliis“ (O bdjenjima) i „De psalmodiae bono vel de utilitate hymnorum“ (O dobru psalmodije, o koristi himana). Svetac je napisao i karatku raspravu „De diversis appellationibus Christi“ (O raznim nazivima Krista). Neki mu pripisuju, no to je među učenjacima još uvijek sporno, i
himan Te Deum laudamus (Tebe Boga hvalimo). Činjenica je da je taj svetac i apostol svih Rumunja jednostavnim i jasnim stilom znao izlagati vjerske istine, a to je i bilo potrebno onima kojima se obraćao. Bile su to „animae rusticae“ — duše koje nisu posjedovale neku veliku kulturu, a također su vrijedne pastirske brige, pouke i duhovne hrane.
U svojem
Vjerovanju sv. Niceta jasno i odlučno brani Nicejsko vjerovanje, istobitnost Sina s Ocem, dakle, Kristovo božanstvo, temeljnu istinu kršćanske vjere. Vrijedno je i njegovo tumačenje Vjerovanja, u kojem se nadahnjivao na slavnim katehezama sv. Čirila Jeruzalemskog. Svakako se njegova tumačenja smatraju važnima za povijest Simbola vjere, osobito Nicejsko carigradskog vjerovanja. U tumačenju Vjerovanja sv. Nicete prvi se put spominje „zajedništvo svetih“, što je znak da se tada ozbiljno računalo s tom istinom. Ističem to u tumačneju Nicejsko carigradskog vjerovanja, ne upuštajući se u to da već Apostolsko vjerovanje spominje općinstvo svetih. Iz pjesama sv. Paulina iz Nole doznajemo da je i biskup Niceta sastavljao himne i liturgijske pjesme. Poznato je i to da sv. Niceta „Magnificat“ pripisuje sv. Elizabeti, dok se općenito pripisuje Blaženoj Gospi.
Iako malo znamo o životu sv. Nicete, remesijanskog biskupa, ipak iz njegovih pisanih djela saznajemo prilično o njemu, a da se sačuvalo sve što je napisao, saznali bismo još i više. Njegov Život i djelo govore da je na području današnje Rumunjske već rano cvao kršćanski život, da je bilo važnih i razvijenih kršćanskih središta, da je i taj dio Evrope bio evangeliziran te da i rumunjski narod ima svoju dugu i bogatu kršćansku prošlost.
Prema podacima iz god. 1962., od 18 000 000 stanovnika Rumunjske 86% su Rumunji, više od 9% Madžari, oko 2,1% Nijemci, a ostalo su narodne manjine Ukrajinaca, Srba, Hrvata, Bugara, Slovaka, Čeha. Rusa, Tatara, Turaka, Grka, Armenaca i Poljaka. Većina pučanstva, 80%, pripada Rumunjskoj pravoslavnoj crkvi. Broj rumunjskih unijatskih kršćana, tj. sjedinjenih s Rimom, a bizantskog obreda, danas je zbog posebnih poratih okolnosti teško ustanoviti. God. 1930. bilo ih je oko milijun i pol. Samo 2% rumunjskog stanovništva čine katolici rimskog obreda, dakle, rimokatolici. Grkokatolici i rimokatolici proživljavali su nakon II. svjetskog rata vrlo teške dane. Sveta je Stolica činila, a i danas čini sve što je bilo i što jest u njezinoj moći kako bi zaštitila rimokatolike i grkokatolike, koji stoje pod njezinom jurisdikcijom. Mircea Clinet, koji se bavi crkvenom poviješću svojega naroda, smatra da je povijest tom narodu povjerila ulogu da bude prirodni most za susret između latinskog zapada te biznatsko-slavenskog i bizantsko-grčkog istoka. Na tome mo-
- 75 -
stu svojini pisanim djelom, koje je također značajan kamičak u mozaiku evropske kršćanske baštine i kulture, kao svjetionik stoji „apostol svih Rumunja".
- 76 -
Antolović, Josip. Sveti Niketas, biskup Remesiane, apostol svih Rumunja, Obnovljeni život, Vol.41. No.1. Veljača 1986. str. 74-76.
