U oči pada Konstantinopolja 1452. godine, italijanski humanista i sekretar papske kurije, Flavio Biondo, upućuje
apel mnogim vladarima Evrope u kojem ih poziva na udruživanje i jedinstvo zarad odbrane "drugog Rima".
Nama je svakako interesantan deo apela u kome opisuje narode Balkanskog poluostrva koji su potpali pod tursku vlast ili im preti opasnost potpadanja pod tursko ropstvo.
Evo šta piše, između ostalog, u njegovom apelu:
„Et qui e regione Danubio item adiacenti Ripenses Daci, sive Valachi, originem, quam ad decus prae se ferunt praedicantque Romanam, loquela ostendunt, quos catholice christianos Roman quotannis et Apostolorum lumina invisentes, aliquando gavisi sumus ita loquentes audiri, ut, quae vulgari communique gentis suae more dicunt, rusticam male grammaticam redoleant latinitatem.“
„i oblast Dunava, kojoj su susedi Pribrežni Dačani ili Vlasi, koji, kako se priča, ističu s ponosom da su rimskoga porekla“
Flavio Biondo za Vlahe bivše provincije Dacia Ripensis, tj. današnjeg prostora istočne Srbije, kaže da se služe lošom, prostom gramatikom koja podseća na latinsku.
Pa onda nabrajajući sve narode, Biondo piše i ovo:
„Epirotas Macedonas Peloponnenses Graecos Moesos Ripenses et, ut nostris utar nostrae aetatis vocabulis, Albanenses Sclavones Bosnenses Graecos More incolae et Serviae Bulgaros ac Romano ortos sanguine Ulachos“.
„Epiroćani, Makedonci, Grci Peloponežani, Mezijci Dakije Ripensis (= „sa planine Hemus... a sada se zovu Vlasi“ ), kako se sami među sobom imenuju, Albanci, Sloveni, Bosanci, Grci Moreje, i stanovnici Srbije, Bugarske i Romani, koji su po krvi vlaškoga roda“
Izvor:
Al. Marcu, Riflessi, 363; Ş. Bârsânescu, Conştiinţa latinităţii la români în lumina unui valoros document (sec. XV), Analele Ştiinţifice ale Universităţii Al. I. Cuza, Filozofie, Economice, Justifice, XII (1966), 85-91; 362-363
