Barski rodoslov("Kraljevstvo Slovena" ili Ljetopis Popa Dukljanina) je srednjovjekovna hronika nastala u Baru u drugoj polovini 12.vijeka,čiji je autor anonimni sveštenik Dukljansko-barske nadbiskupije.Paralelno sa slovenskim originalom,koji je izgubljen,nastao je i latinski prijevod,zahvaljujući čijim je prepisima iz 17.v. ovaj vrijedni spomenik južnoslovenske pismenosti i sačuvan.U skladu sa stavovima latinske srednjovjekovne istoriografije autor hronike ne pravi razliku između Gota i Slovena pa svoju povijest Kraljevstva Slovena počinje doseljavanjem Gota u oblast bivše rimske provincije Prevalis(današnja Crna Gora),krajem 5.stoljeća.Hronika sadrži katalog goto-slovenskih vladara od kraja 5.v. do sredine 12.v.Kao istorijski izvor uvodni dijelovi hronike u cjelini su nepouzdani.Međutim,vjerodostojnost podataka koje hronika donosi za period od sredine 10.v. do polovine 12.v. u najvećoj mjeri potvrđuju izvori strane provenijencije.Literarno najuspjeliji dio hronike,pravi mali ljubavni roman,čini poglavlje o životu,ljubavi i stradanju sv.kralja Vladimira i njegove žene Kosare,kćerke makedonskog cara Samuila. Hronika je značajno svjedočanstvo bogatog nasljeđa naše srednjovjekovne "južne primorske književnosti".U njen sastav ušli su prerađeni dijelovi izgubljenih spisa-"Hronike Duklje"iz 10.v.,"Epa o Duklji" i "Žitija sv.Vladimira" iz 11.v.,kao i brojne legende i predanja.
http://sr.wiktionary.org/sr-el/%D0%B1%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2
Srpskohrvatski prevod poglavlja u kome se pominju Vlasi:V Kraljevstvo je primio njegov sin Bladin, koji je išao očevim putem, i držao je kraljevstvo svojih otaca u miru. Rodio je i sina koga je nazvao Ratomir, koji je od djetinstva počeo da biva veoma grub i ohol. Osim toga dok je Bladin vladao, pokrenu se bezbrojno mnoštvo naroda sa velike rijeke Volge, po kojoj su dobili ime. Naime po rijeci Volgi sve do današnjeg dana nazivaju se Vulgari [Bugari]. Ovi su sa ženama, sinovima i kćerima, kao i sa svom stokom i veoma velikim imetkom, bili došli u provinciju Siloduksiju. Predvodio ih je neki po imenu Kris, koga su na svome jeziku zvali "kagan" što bi na našem bilo "car", pod kojim bijaše devet prvaka, koji su upravljali narodom i sudili mu, budući da ga je bilo veoma mnogo. Dakle napadnu Siloduksiju i osvoje je. Odatle, ratujući zauzmu cijelu Makedoniju.
Poslije ove čitavu oblast Latina, koji su se u ono vrijeme nazivali Romani, a sada se zovu Morovlasi, što znači Crni Latini.Iako je car s njima vodio mnoge ratove sjedeći na svome prijestolu, i ne mogavši nikako da ih savlada, poslao je glasnike i sklopio sa njima mir, i tako ih se riješio. Slično tome, i kralj Bladin je sa njima sklopio mir, viđevši da je ogromno mnoštvo toga naroda. I započeše oba naroda da se mnogo vole međusobno, to jest Goti, koji su i Sloveni, i Bugari, a najviše stoga što su oba naroda bila srodna i svima je bio jedan jezik. Najzad Bugari već odasvud bezbjedni, izgradiše sebi kuće i sela i naseliše zemlju koju su zauzeli sve do današnjeg dana.
Poglavlje u kome se pominju Vlasi na latinskom (originalna verzija):
V Accepit regnum filius eius Bladinus, et in via patrissui ambulavit et possedit regnum patrum suorum cum pace, genuit quoque filium quem Ratomirum vocavit, qui abinfantia sua coepit esse durus valde, atque superbus.
Praeterea regnante Bladino exiit inumerabilis multitudo populorum a magno flumine Volga, a quo et nomen caeperunt. Nam a Volga flumine Vulgari usque in presentem diem vocantur. Hi cum uxoribus, et filiis, ac filiabus, atque cum omni pecunia, ac substantia magna nimis venerunt in Sylloduxiam provinciam. Praeerat eis quidam nomine Kris, quem lingua sua cagan appellabant, quod in lingua (p. 128) nostra resonat imperator, sub quo erant VIII principes, qui regnabant et iustificabant populum, quoniam multus erat nimis. Igitur impugnantes Sylloduxiam, expugnaverunt eam. Inde debellando caeperunt totam Macaedoniam.
Post haec totam provinciam Latinorum qui illo tempore Romani vocabantur, modo vero Morovlachi, hoc est Nigri Latini vocantur. Imperator etiam plurima cum eis faciens bella, sedens in solio suo, nec valens in aliquo superare, misit, et facit pacem cum eis, et sic dimisit eos. Similiter et rex Bladinus cernens, quod maxima multitudo populi esset, cum eis, fecit pacem, caeperuntque se utrique populi valde inter se diligere, id est Gothi, qui et Sclavi, et Vulgari, et maxime quod ambo populi gentiles essent, et una lingua esset omnibus, deinde Vulgari iam ex omni parte securi, construxerunt sibi villas et vicos, et inhabitaverunt terram, quam caeperunt usque in praesentem diem.
